Fjodor tour adventure: Prvi put

FJODOR Baltic Tour 2011.

‘Ti mater, danas idemo! Drž nedaj, treba pokupit mrč! Ej, ja ću ostat doma pakirat stvari, a ti se odi nać s čovjekom i kasnije dođite po mene!’ – Ok!

Super, ništa novo za mene, idem na putovanje od mjesec dana, pogodite gdje?! U Skandinaviju i na Baltik! Brat bratu četvrti odlazak u Finsku u roku 3 godine uvreda je za neke moje prijatelje koji žive 1500 kilometara bliže pa se ne vidimo toliko često. No, ovaj put idem s momcima, kombijem, kruzat o Evropi. Prvi susret s kombijem, fancy buraz frende, ali svejedno klaustrofobija, mix osjećaja, znaš da ćeš u njemu boraviti 30 dana. No, treba se akumulirat s novim prostorom. Polazak iz Zagreba u neke sitne sate. U  cca 1600 km se ništa spektakularno nije događalo. Jedino iznenađenje se dogodilo tamo negdje u Njemačkoj kada je zasvirao Tunderdome – stara, ona najgora rejvčina. Gitarista Fjodora nam je na jedan jedini putni CD, na kraj kompilacije teške psihodelije, nasnimio malo rejva. Onako, random. E, pa došli smo do tog trenutka kad je zasvirao rejv. Ispijeni od puta, Luka  za kormilom, Beuc suvozač, Mirac na srednjim sicevima spava, a Aljoša i ja na zadnja 3 sica. Eh da, svirao je rejv…

Dakle Danska, Švedska, Finska, Rusija (St. Petersburg), Estonija, Latvija, Litva, Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska pa Zagreb. Dođosmo u Dansku, prva destinacija – Nyborg! Gradić u centralnoj Danskoj, smješten na otočiću Funen, treći najveći otok u Danskoj. To je sve što znam o tom gradiću. Ispred mjesta gdje smo spavali, a i trebali odraditi prvi koncert, no međutim bio je otkazan jer je krepao PA, random nas je dočekao osebujan lik, crnac, mrtav ubijen ili lud, koji je paradirao, bacao se po podu, bubnjao imaginarnim palicama po imaginarnim stvarima. Kaže da mu je hobi tražit predmete u okolini po kojima može bubnjat. Ha dobro! S druge strane tu je Thor. On pak isto nije bio u nekom raspoloženju i nije ostao s nama blejat jer mora sutradan doktoru zbog nekog madeža. Otkazan koncert, nije neko veselje, ali Thor nas je počastio s malo keca i par pivi. Prešli smo 1600 km, došli u PM, nemamo novaca, čeka nas preko 20 koncerata za odradit u 11 zemalja. Nakon prve pljuge više nitko nije bio zabrinut oko toga. Naprotiv – vrisak! Sve je bilo isto kao doma. Osim tu i tamo kada pogledaš kroz prozor pa shvatiš da nešto nije u redu, kao da je vrijeme stalo. Ljeto je, a vani je hladno i kišovito, dani dugi, vlada neka siva svjetlost non stop.

Drugi dan – Christiania, kopenhagenska alternativna komuna aka skvot koji je najveći u Danskoj ali i u ovom dijelu Europe. Može se reć da je to top destinacija za imat koncert, ne zato jer je to mjesto po nečemu super, osim što se mogu pušiti i nabaviti razni opijati bez problema, nego zato što je odnedavno Christiania postala turistička destinacija gdje cirkulira ogroman broj ljudi. S obzirom na te činjenice koncert kojeg je Fjodor svirao i nije bio nešto posjećen. Soundcheck odrađen, sad nastupa čekanje prije svirke. Čekanje, što hrane, što ljudi koji bi trebali popunit prostor. Ljudi nisu baš došli, ali je zato hrana bila najbolja ikad. Sve veganski, osim musake koja je bila vegetarijanska. Aha, you got me! Ha – ha! Sve pohvale za klopu. Proždrli smo veliku većinu hrane, ali ostalo je nešto i za druge bendove koji su jeli nakon nas. Ipak smo mi došli s Balkana, moramo se u skladu s tim i ponašati. Priznajem, nismo se mogli suzdržati od smijanja kada su gejhomosekšual uske hlačice i špic papak likovi počeli dolaziti u dvoranu. Svi do jednog su bili tako obučeni, ko neke velike zvezde. Nitko tada još nije bio pijan, ali svi teturaju koda jesu jer je to kul. Daj ajde! Izbila je neka svađa oko toga jer je netko od nas uzeo jednu pivu iz njihove gajbe (mislim da sam to bila ja, hihi). Mi se pravili grbavi, ali onda smo nakon toge definirali koja je cuga njihova, a koja naša. Dakle, susret sa predgrupama u Christianiji je bio dosta loš. Prave su pederčine! To što možda vole anuse uopće nije sporno, nego su jednostavno ljige. Nema veze. Naš Danijelčić, organizator eventa, je isto iz te grupe gejhomosekšuala, ali je on bio pozitivac, do jednog momenta, a o tome nešto kasnije.

Fjodor je na koncertu ničim izazvan imao gosta iznenađenja. Naime, dok smo se kombijem vozili prema Christianiji, presreo nas je motorista i na semaforu upali s njim su spiku. Bio je to Spicey, ludi Kanađanin saksofonist, koji nam je pokazao put do Christianije i pozvao se na jam. Reko, može! Why not? E, pa Spicey je stvarno došao na koncert Fjodora i svirao sax na zadnjoj stvari. Ovdje pogledajte kako je to zvučalo. Isprike što se Spicy ne vidi, kamera je snimala sa stativa i prije nego se on u lijevom uglu uključio.

Koncet je završio, sve su ženskice podivljale. ‘You are so awesome, you are amazing’ – klicale su! To je onaj moment u kojem shvatiš kako djevojke padaju na dobre muzičare. Meni je to malo išlo na živce, najviše jer nijedna od tih laskavica nije kupovala mrč, ali ne toliko da se ne bi smijala i gledala ih kako primaju sve te komplimente. Ipak, stvarno ih jesu zaslužili.

Pile su se rakije od višnje i oraha da pokažemo Dancima što mi proizvodimo od alkohola, a oni su nam priskrbili vina i vina.

Spicey se nakon koncerta malo družio s nama, pušio svoju pljugu hašiša i izvodio neke fore sa fluorescentnim svjetlom kojeg nosi sa sobom. Nisam shvatila zašto. Polako su se razilazili ljudi. Čak su se i oni gejhomosekšual uske hlačice i špic papak likovi stigli fakat napit, otrijeznit i otić, ali su prethodno čak uspostavili s nama i neku normalniju komunikaciju. Sve se polako završava. Mi još nismo dobili pare za koncert, a bogami ne znamo ni di spavamo. Ostali smo samo mi i Danijel. Izašli smo ispred kluba. E, tada je Danijel odjednom postao negativac. Došao je i rekao: ‘I am sorry guys, but there is no money!’, prodavajući spiku kako se istrošio plativši tonca, cugu, klopu i ostale potrepštine koje su jasno navedene u techical rideru. Šok i nevjerica na našim licima. Pomisila sam – ‘E neće to tako ići!’. Osjećala sam dužnost dati sve od sebe, spasit nas i iz tetkice izvuć naše zaslužene pare. Posjela sam ga kraj sebe i počela sa židovskim forama. ‘Pa Danijele! Nije bio takav dogovor. Što ti misliš da bismo mi prešli 1600 kilometara da bi ovdje s tobom popili pivu? Mi imamo troškove. Svaki dan plaćamo 100 eura za rent kombija! Nisi u redu! Ovo neka ti bude škola. Ne možeš tako organizirati koncerte. Znaš Danijele!’ – rekla ja njemu. Danijel je počeo plakat i izvadio sve pare što ima u džepu, negdje oko 50 eura i rekao: ‘Guys! Wait a second!’ te otišao u natrag u dvoranu. Vratio se sa još nešto više od 400 danskih kruna koje je posudio od nekoga i dao nama. Ukupno smo dobili nešto više od 100 eura. Sića. Ali bolje i to nego nula. Danijel je osjetio olakšanje i lijepo se oprostio od nas pokazavši nam prostoriju u kojoj ćemo spavati. Neki sobičak za jednu i pol osobu. Bez wc-a, pa smo po noći pišali po travnjaku ispred restorana gdje ljudi inače na terasi jedu. Mislim, što da čovjek radi? Još smo malo brijali u tom sobičku, neki su išli spavat u kombi, a neki su ostali spavat u sobici. Za razliku od prve noći gdje smo u Horsensu kod Thora spavali u kući sa sanitarnim čvorom, skoro pa svako u svojoj sobi, ovo je bio u najmanju ruku skromnije, ali je i dalje bio krov nad glavom. Komarci, napadaji smijeha prije spavanja, i nakon toga treće jutro.

Treći dan – Kopenhagen i Kildemose festival.
Prije nego smo napustili Christianiju, popili smo još tamo kavu, shvatili kakav užas je ta Christianija, da je ‘drug tourism’ na temelju kojeg je stvorila svoju popularnost samo donio hrpu retardiranih likova. U tom trenutku, bio je to jedan subjektivni dojam kojeg smo stvorili onakvi mamurni i gladni, kada jutarnje sunce sija i sve se čini jasnije, pa tako i ta skvoterska prljavština. Ubrzo smo se zaputili na Kildemose festival. Nisam znala što mogu očekivati od festivala, ali veselila sam se open air ambijentu, svjetlu dana, travi (pritom mislim stvarno na travu vulgaris koja raste iz zemlje), chillanju. I tako vozimo se mi prema odredištu. Ništa posebno se ne događa. Cesta i mi. Beuc spava. U toj tišini zazvonio je Aljošin mobitel. Poziv iz Hrvatske, Nino, poznanik iz kvarta zove. ‘Zašto zove?’ – mislim. ‘A, valjda je lik zaboravio da smo na turneji’. Aljoša se javio i nakon par sekundi rekao: ‘Daj me nemoj zajebavat! Neee! Nino, nemoj me jebat!!’, poklopio je slušalicu, ruke mu se tresu i kaže: ‘Stari mi se utopio!’. Odmah je nazvao mamu jer nije vjerovao.  Mama nije imala pojma. Zvala je dalje i provjerila. Bila je istina! Stari Reljić je skočio u more nakon 10 godina što nije vidio mora i navodno mu je srce otkazalo. Opet, šok i nevjerica. Aljoša se slomio. Krikovi plača. Zaustavili smo se na prvoj benzinskoj da se smirimo. Što sad? Da li se vratit u Hrvatsku ili da ostanemo na turneji. Popili smo onu rakiju do kraja ćaći u čast. Što god Aljoša odluči tako će bit. Vraćamo se ili ostajemo? O’šo ćaća!

Nastavili smo put prema festivalu. Došli smo. Lijepo je vrijeme. Ležanje na travici. Beuc pajki. Na festivalu je solidna organizacija. Obilježeni smo posebnim narukvicama na kojima jasno piše – ARTIST. Uz to, dobili smo bonove za ručkove, doručkove i užine, kave, i ostala pića, sve kako i priliči jednom eventu koji se naziva festivalom. Jan i Nikolas su nas stvarno lijepo dočekali. Fjodor je već svirao u Danskoj i postali su prijatelji s Nikolasom, gitaristom iz Oresund Space Collectivea, i Janom organizatorom eventa. U nama je neobičan mix osjećaja. Stvarno čudan dan. Saznali smo da je Aljošin stari umro – čovjek koji je jednom pijan došao i rekao: ‘Vi se trebate zvati Fjodor Mihajlovič Dostojevski!’ – i od tada se Fjodor zove Fjodor. Ćaća je dao svoje, a dečki su odradili nevjerojatan koncert.

Moment s festivala pogledajte ovdje.

Za razliku od zagrebačke publike koja na rock koncertima mudruje, publika diljem Evrope stvarno pleše. No, dobro. Ja sam kao prava merchandise girl prodavala majice, albume, bedževe. Do kraja večeri bilo je tu svega. I vatre, i kiše, i pijeska u ustima. Mi hrabri smo spavali u natkrivenoj improviziranoj kuhinji, na podu. Ostali u kombiju. Bez brige, doći ćemo i mi na svoje, pritom mislim na hotelske sobe, saune i jacuzzije (2 tjedna kasnije u Latviji).

Jutro je na Kildemose festivalu. Još uvijek netko svira na akustičnim gitarama. Fjodor je naplatio svoj angažman na festivalu, dobio je i račun, i bogami oko 400 eura. To se zove poso. Prije nego smo napustili festival i otišli do Nikolasa, trebalo je raskrčit kombi, koji je izgledao ovako:

Kod Nikolasa u stanu u centru Kopenhagena smo proveli idućih 24 sata. On i njegova djevojka priredili su nam večeru. Ostatak dana smo proveli uz pive i pljuge. Napomenut ću da nam je već tada ponestalo duhana iz riznice koju smo pripremili za putovanje. Nije lako, pogotovo ako ćemo morati kupovat cigarete po skandinavskim cijenama. Nikolas je svaki puni sat motao novi joint. I dalje se sviralo, gitara, kontrabas, tarabuka. Prespavali smo, obavljali smo one rutinske radnje, provjeravanje maila, spemanje preko fejsbuka, tuširanje, odmaranje, pakiranje stvari. Prođe pola dana i već se mrači. Vrijeme je da krenemo na put prema Švedskoj i da se ukrcamo tamo na trajekt koji se zove ni manje ni više nego Viking line, a vozi do najzapadnijeg grada u Finskoj – Turku. I da, moramo tamo bit na vrijeme. Hmm… S obzirom da je brod išao u 7:45 ujutro iz Stockholma, a mi smo u Kopenhagenu i jednom momentu se mijenja vremenska zona (+1), morali smo krenuti barem 7-8 sati ranije da bismo prešli cca 660 kilometara. Naravno da smo krenuli na knap i još mi uvijek nije jasno kako smo sve stigli, ali vrlo je bitno bilo otić prije puta u Lidl i kupit beskonačan broj besplatne pive. To je neka piva od 0.33l koja košta, kad se iz danskih kruna pretvori u kune ispadne otprilike kunu i pol po boci. Nakrcali smo se i krenuli. Postojala su dva put do Stockholma. U jednom momentu morali smo ili preći jedan ogroman dio mora preko mosta ili se vozit trajektom. Mi smo htjeli most. A došli smo tamo gdje je trajekt. Nastala je gungula. Prva realna nervoza na turneji.

to be continued…

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s