Moja priča o kavalirskim španijelima kralja Charlesa

Picture taken from cutepuppies-dog.blogspot.com

Nedavno iskustvo ponukalo me da napišem kratki tekst o psima – divnim bićima koji su nam najbolji prijatelji.

Nije li osnova svakog posvajanja psa (jer ih zapravo posvajamo, ne rađamo ih, ne reproduciramo ih, nego ih posvajamo u svoj dom) pružiti tom biću toplinu i ljubav, a zauzvrat dobiti odanost, bezuvjetnu ljubav i privrženost. Nije li svaki pas na svoj način divan? No, zašto ih se ponekad diskreditira?

Krenut ću od početka svoje priče.

Od nedavno mojoj se obitelji pridružio novi član, ženka Cavalier King Charles Spaniela. Sukladno tome, odlučila sam potražiti viralni kutak gdje ostali vlasnici s ovih prostora dijele mišljenja i iskustva o ovoj pasmini. Nakon čitanja foruma na engleskom jeziku, naišla sam na grupu na Facebooku ‘Cavalier King Charles Spaniel Croatia’ koja broji ukupno 300-tinjak članova iz Hrvatske. Pročitala sam pravila grupe te jedno od njih glasi: ‘Ne podržavamo parenje pasa bez rodovnice’ te se osuđuje svaki pokušaj oglašavanja parenja pasa bez rodovnice putem spomenute grupe. Jasno, pravila su takva te do tada nisam ni pomišljala na parenje svog psa budući da je stara tek 4 mjeseca. No, pored takvog upozorenja otvorio mi se prozor sumnje. Što se dogodilo tim ljudima kada toliko grčevito žele držati sve pod kontrolom?

Jasno, odgovor je čitav niz bolesti kojima je ovaj pas podložan, a genetika psa presudna je u danjem uzgoju. Pas čija genetika nije adekvatna neće dobit uzgojnu dozvolu kinološkog saveza. Stoga, većina aktivnih ljudi na grupama poput navedene alergični su na vlasnike koji svog ‘psa bez papira’ odluče pariti. No, znači li da je pas bez papira automatski rizičan pas koji prenosi bolesti?

Evo par riječi o uzgoju pasa.

Uzgoj svih životinja pa tako i pasa naziva se uzgojem jedino zato što isključivo u uzgoju čovjek ima kontrolu u procesu reprodukcije određene vrste. Priroda je učinila svoje pa se tako psi bez problema mogu reproducirati sami, no uzgajivači biraju s kim i kako. Je li kontrola uzgajivača dobra za te životinje – veliko je pitanje.

Još iz dana kada ova pasmina nije dosegla svoj vrhunac popularnosti, kada standardi nisu postojali, postojala je raznolikost. Psi su bili različitih veličina i različitih tipova. Svaki je bio poseban na svoj način. Dugogodišnjim uzgajanjem psi postepeno poprimaju primamljive karakteristike poput potpuno ravnog lica, kratke njuške, velikih istaknutih okruglih očiju i dugih ušiju. Trend u uzgoju kao i ogromni napori uzgajivača da stvore što kraću njuškicu dovela je skoro do potpunog istrebljenja King Charles Spaniela ‘starog tipa’. Modernija verzija ove pasmine tako poprima i rizik od raznih nasljednih bolesti poput zatajenja srca, bolesti suhog oka i kovrčave dlake, patele (iščašenja zglobova), periodičnih padavica te najneugodnija od svih bolesti – Syringomyelia, neurološka bolest uzrokovana premalenom lubanjom za njihov mozak. Rezultat bolesti može dovesti do nepodnošljive boli i paralize. Ovo su samo najraširenije bolesti koje ovaj pas može naslijediti, a cijeli niz ostalih bolesti možete saznati ovdje.

Prikaz promjena u izgledu nekih pasmina tijekom desetljeća pogledajte ovdje.

Zbog želje da pas ostane lijepog izgleda sa svim onim karakteristikama koje ga krase činile su se nedopustive stvari koje se više ne mogu ispraviti. Međusobno parenje pasa koji su u krvnom srodstvu nedopustiva je pogreška koju su tzv. uzgajivači dozvolili.

Tko li je za to odgovoran? Uzgajivači ili ljudi koji su kod svoje kuće parili pse bez rodovnice? Je li masovna reprodukcija ove vrste sa sobom donijela i razne bolesti? Mnogi će reći kako uzgajivači nikako nisu uzrok tim problemima jer će svaki savjestan uzgajivač prvenstveno napraviti sve potrebne zdravstvene preglede te će pas ići na parenje jedino pod uvjetom da je100% zdrav. Vrlo naivno, rekla bih.

Opstanak je ono što karakterizira sve vrste pa tako i ljude. Opstanak na tržištu – to je ono čemu svaki uzgajivač teži te svaki uzgajivač želi da se upravo njegovi psi prodaju. Sigurno je da će nešto i zaraditi, no hoće li uzgajivač moći financirati sve preventivne preglede koji su potrebni kako bi se napravili nalazi koji dokazuju da pas nema genetskih predispozicija za razvoj bolesti. Gdje se takvi pregledi provode te hoće li svi uzgajivači pristupiti tome na jednak način?

Na primjer, pregled magnetnom rezonancom za psa kojim se jedino može dokazati prisutnost Syringomyelije u privatnoj veterinarskoj ambulanti Goldi u Zagrebu košta od 2000 do 2200 kn.

Da ne spominjem malverzacije te moguće prijevare koje nastaju na temelju poznanstva, povjerenja ili nekog drugog faktora kada neki pas može dobiti uzgojnu dozvolu samo na temelju svog izgleda. Sigurna sam da se i to događa. Stoga, tko može povući liniju između ozbiljnih uzgajivača i tzv. ‘štancera’ koji pse ‘proizvode’ samo kako bi što više zaradili?

Sukladno s pojavom kinoloških saveza te propisanih standarda pojavila se i čitava jedna branša – ‘uzgajivači pasa’. Kao i u svakoj branši tako i uzgajivači pasa postoje iz potrebitih razloga baš poput recimo pravnika. Pravnici služe za obranu pravde, dok uzgajivači pasa čvrsto stoje na strani ‘proizvodnje’ čistokrvnih pasa odnosno u obrani vrste koja je kao takva daleko cjenjenija na tržištu. Da, namjerno sam napisala ‘tržište pasa’. Ako bolje razmislimo zaista zvuči okrutno.

Da bih pobliže dočarala što mislim pod okrutnošću ‘tržišta pasa’ zamolit ću vas da zamislite da se jednog dana osnuje savez čija je glavna osnova uzgoj čistokrvnih ljudi. Zamislite da ukoliko vaši roditelji imaju neke od bolesti tipa dijabetes, karcinom i sl., da vi ne možete dobiti uzgojnu dozvolu te automatski dobijete zabranu rađanja djeteta. Ili još gore, zamislite da rodite dijete ‘na crno’ te da ono, premda možda sasvim zdravo, ne može dobiti rodni list zato jer su mu baka i djed imali neku genetsku bolest. Ne možete zamisliti, zar ne?

Meni je nezamislivo da psi bez rodovnice te njihovi vlasnici nikada neće biti prihvaćeni u krugu ljudi koji se bave uzgojem ili imaju psa iz neke ‘fancy’ pseće obitelji. Nezamislivo mi je da takvi ljudi jedino svoje etiketirane pse smatraju ispravnima. Pod prihvaćanjem mislim jedino na jednako ophođenje prema svim (dobrim) vlasnicima pasa te nikako pod time ne mislim na bilo kakva pismena priznanja.

Cavalier King Charles Spaniel female Betty – 4 months old

Osobno sam udomila kavalirku jer sam se u nju zaljubila na prvi pogled. Prvo štene do kojeg sam mogla doći bilo je moje. Nisam ih razmatrala kao cipele na policama nego sam usvojila prvo štene koje mi je dospjelo u ruke. Mnogi vlasnici ove pasmine savjetuju novim vlasnicima da nikako ne štede na svom ljubimcu te da pomno biraju koje će štene kupiti. Međusobno dijele informacije o postojećim uzgajivačnicama te savjetuju koja je od njih najbolja dižući tako reputaciju toj ‘mašineriji’, a cijena šteneta čiji su roditelji ocijenjeni šampionima kotiraju oko 1000 eura.

Nakon puno razmatranja i istraživanja, došla sam do zaključka da je cijela priča o bolestima ovih pasa samo jedan povoljan uvjet kojim uzgajivači izvlače svoju korist. Zvučat će kao teorija zavjere, no cijeli je svijet pun takvih i sličnih trikova koji idu u korist proizvođačima, kao što svoju korist izvlače npr. farmaceutske kompanije. Izmišljaju se bolesti za koje se zatim proizvode cjepiva te se putem raznih kanala (mediji) upućuje na nužnost cijepljenja. To je vrlo jednostavan princip koji nažalost funkcionira. Drugim riječima, ako je pas podložan bolestima, rješenje za to su ekstremni i kontrolirani uvjeti uzgoja, a cilj je – kupujte skupe pse iz uzgajivačnice. Isto kao što nam i cjepivo ne garantira zdravlje tako ni kontrolirani uvjeti uzgoja ne garantiraju zdravog psa. Usudila bih se reći da je jedini ispravan uvjet koji svaki vlasnik psa kojeg misli pariti treba ispoštovati, a to je: Provjeriti porijeklo predaka svog psa te dočekati izvjesnu zrelost psa (2-3) godine prije nego li ga odlučite pariti. U prvih 2-3 godine života pas bi trebao pokazati sklonosti, ukoliko ih ima, prema nekim bolestima. Svaki odgovorni vlasnik neće pariti bolesnog psa. Kraj priče.

Želite li bit ‘profesionalni uzgajivač’ sve ovo navedeno biti će nebrojeno puta kompliciranije ili će barem tako zvučati. Naravno, kako bi inače opravdali postojanje svoje branše?

Da zaključim.

Moja kavalirka koja nije za izložbe (premda je prelijepa, zdrava i čistokrvna) i ja nismo uspjele ostati u spomenutoj Facebook grupi na početku teksta. Samostalno smo se isključile nakon samo nekoliko razmijenjenih riječi s nekim od članova te sam tada spoznala sve ovo navedeno u tekstu. Jednostavno, tamo nam nije bilo mjesto. Moja želja da razmijenim iskustva o njezi, zdravlju, hranjenju, igrama i ostalim aktivnostima pasa, ostat će neispunjena, barem dok ne nađem ljude koji imaju ovog divnog psa ali su ostali pri zemlji.

I na kraju poruka svim vlasnicima koji diskreditiraju vlasnike i pse bez rodovnice: Srećom – Vaš pas nikad neće naučiti čitati etikete bez obzira koliko ih prikačili.

Hvala na pažnji.

Katarina Senjić

Opće karakteristike psa:

PORIJEKLO: Velika Britanija
TIP PSA: Toy
OPĆI IZGLED: Aktivan, elegantan i dobro izbalansiran pas
TEMPERAMENT: razigran, odan. Veseo, prijateljski, bez sklonosti nervozi.
GLAVA
Nos: Nosnice crne i dobro razvijene bez neobojanih područja.
Njuška: Dužina od početka stopa do vrha nosa oko 3,8 cm. Blago zakošena njuška od brade prema nosu.
Usne: Dobro razvijene ali ne viseće.
Čeljust/zubi: Čeljusti jake, s pravilnim zagrizom.
Oči: Velike, tamne, okrugle.
Uši: Dugačke, visoko usađene
VRAT: Umjerene dužine, blago zakrivljen.
TIJELO:
Leđa: Ravna.
Slabine: Kratke.
Prsa: Umjereno; dobro zaobljena rebra.
REP: Dužina repa u ravnoteži sa tijelom
PREDNJI UDOVI: Noge umjerene strukture kostiju, ravne.
Ramena: Dobro zabačena.
STRAŽNJI UDOVI: Noge umjerene strukture kostiju.
Koljena: Dobro savijena.
Skočni zglobovi: Bez sklonosti prema uvrnutim ili izbačenim zglobovima.
ŠAPE: Kompaktne, dobro razvijenih jastučića, odlakane
HOD / KRETANJE: Slobodne elegantne kretnje s potiskom odostraga.
DLAKA: Dugačka, svilena i bez kovrča. Dozvoljena je lagano valovitost. Dlaka se ne trima.
BOJE:
• Black and Tan (Crna sa paležom): Crna boja sa oznakama boje paleža iznad očiju, na obrazima, unutrašnjosti ušiju, na prsima i nogama te sa donje strane repa. Palež treba biti izražajna.
• Ruby (Crvena): Jednolika tamno crvena boja.
• Blenheim (Bijela sa crvenom): Tamno kestenjaste ravnomjerno raspoređene oznake na bijeloj podlozi – jednoliko razdijeljene na glavi s jedinstvenim bijelim prostorom između ušiju
• Tricolour (Trobojna): Crna i bijela dobro raspoređena, razvedeni plašt, sa oznakama boje paleža iznad očiju, na obrazima, unutrašnjosti uha, unutrašnjosti nogu te na donjoj strani repa.
TEŽINA: varira, 6 – 10 kg (optimalno je 8kg)

preuzeto te djelomično izmijenjeno s http://www.cavaliers.com.hr

Advertisements

21 thoughts on “Moja priča o kavalirskim španijelima kralja Charlesa

      1. Bok, ja isto razmišljam o nabavci jednog king charlesa spaniela. Pročitala sam kako si ti udomila svog psa, pa bi me zanimalo ako mi možeš preporučiti gdje bih se mogla raspitati o udomljavanju ili kupnji psa, jer 1000 EUR-a mi je previše da bih dobila psa s “etiketom” :-). Unaprijed hvala na odgovoru

        Like

  1. Poštovana, da malo bolje poznajete problematiku uzgoja (kvalitetnog, o drugom niti ne želim pričati) možda bi shvatili da rodovnica nije etiketa/brand/marka kako god ju želite nazvati. Ona je dokaz genetskog nasljeđa Vašeg psa, a to ne uključuje samo izgled nego i zdravlje. To je dokaz da je Vaš pas upravo te pasmine, inače mi nije jasno zašto bi netko nabavljao psa neke određene pasmine ukoliko mu rodovnica ništa ne predstavlja. Zar nije logičnije, pametnije, humanije udomiti neku sirotu dušicu iz azila? Vi pljujete i pišete o nečemu što uopće ne razumijete, umjesto da otvoreno pitate, debatirate i nešto naučite. A o zabludama kako uzgajivači zarađuju masne pare na svojim psima…samo ću se nasmijati od srca na još jedno veliko ne poznavanje materije. Zarađuju upravo šverceri i štanceri koji produciraju štence izrabljivajući ženku pri svakom tjeranju, ne mareći za kontrolu zdravlja uzgojnih jedinki, niti se bore za život svakog štenca, ne gube noći bdijući nad njima, stavljajući ih mami na cicu ili hraneći na kapaljku….Nemate pojma o čemu pričate a našli ste za pravo blatiti sve uzgajivače! Sram vas bilo!

    Like

    1. Draga gospodjo Vlatka,
      Ukoliko mislite da ste jedina koja bdije nad štencima, hrani ih na kapaljku ili na neki drugi način brinete o njima, prevarili ste se. To radi svaka normalna osoba koja se nadje u situaciji da ima u kuci kuju sa stencima.
      Drugo, ne mozete ni na jedan nacin niti bilo kakvim komentarom ispraviti dojam koji je na mene ostavila spomenute grupe, a i neke druge kada sam izjavila da imam psa bez rodovnice.
      Moj pas je stene kuje koja je imala jedno leglo te je potom sterilizirana, a obitelj koja je podigla stence je to odradila na zavidnom nivou premda nemaju niti ce ikad imati uzgajivacnicu. Dakle o tome ja govorim. Normalni ljudi bez obzira na sto vi mislili mogu inati zdrave cistokrvne pse bez rodovnice. Kraj price.

      Like

    2. Ne Vlatka…nije čula ili ne želi čuti pošto misli da se ljubav prema psu mjeri rodovnicom i novcem – da, pas bez rodovnice može biti savršen, no to ne znači da je upravo takav kakvim ga ime predstavlja. U slučaju kavalira može imati i neke konzekvence koje baš novi vlasinici i ne žele. Kako sam napisala i ranije, nadam se da je kujica iz legla bez genetskih bolesti, jer to nije propaganda uzgajivača koji tuku masne pare, nego realnost svih vlasnika.
      A da, rodovnica garantira barem smanjeni rizik, nikako potpuno zdravlje, garantira izgled, temperament i sve što si netko tko je pasminu nabavio želi imati.

      Like

      1. O cemu vi sad pak pricate i otkud zakljucak da ja mislim da se ljubav prema psima mjeri rodovnicom? A to da je jedino pas s rodovnicom onakav kakvim ga ime predstavlja je najveca glupost koji sam cula. Draga gospodjo, malo mi se gadi ova rasprava i nacin deklariranja. Samo jos cekam da mi netko kaze da moj pas nije pravi kavalir zato jer nije za izlozbe. Ocigledno je da se necemo sloziti, a provirite li izvan okvira koje ste naucili vidjet cete da ovo sto ja pisem nisu dezinformacije.

        Like

      2. Na kraju krajeva standardi su ljudska izmisljotina. Psi kavaliri koje ja poznajem, a dosta ih je s rodovnocom uredno prelaze
        10 kg. dakle, ima razlicitih kavalira (manjih i vecih) i tako treba i bit.

        Like

    3. Poštovana gđo Vlatka, slažem se sa vama. Mnogo ljudi uzima “čistokrvnog” psa od upitnih roditelja. Pritom žele ušparati koju kunu a nije ih briga što su roditelji možda od štancera/švercera koji izrabljuju te jadne kuje, hrane ih tko zna čime i drže u tko zna kakvim uvijetima, samo da što više zarade. To je apsolutna istina koju mnogi ne znaju. Vani puno više ljudi kupuje pse s rodovnicom. Najsmiješnije mi je kad ljudi kažu da nemaju par tisuća kuna za štene sa rodovnicom, a što ako se pas razboli? Da li imaju za veterinara? Cijepiva? Sredstva protiv buha? Hranu? To sve košta

      Like

  2. Ova grupa je posvećena svima koji imaju (i sa i bez papira) ili žele imati pasminu CKCS i žele saznati ili podjeliti s ostalima svoja iskustva …………. Grupa ne podržava parenja pasa koji nisu dobili uzgojnu dozvolu i koji nemaju obavljene bar najosnovnije zdravstvene preglede.

    dakle – svaka čast na uspješno objavljenom tekstu, no više je nego očigledno da autorica nije ništa shvatila, koliko god se članovi grupe trudili a u grupi ima pasa koji nemaju papire…

    Like

  3. sada sam tek vidjela da je ovo blog – sigurno komentar neće biti objavljen
    pozdrav Katarina, nadam se da je pas iz legla koje nema genetski nasljedne bolesti

    Like

    1. Da se ne ponavljam, mislim da je vise nego dovoljno jasno odakle dolazi moj pas.
      I na vase opce iznenadjenje, ja nemam problem s objavom vaseg komentara.
      Necu ga izbrisati kao sto su moji postovi bili izbrisani iz spomenute facebook grupe.
      Toliko o tome.

      Like

  4. Poštovana,

    uvod članka je bio zanimljiv, no ne mogu se složiti s ostatkom teksta. Žao mi je što ste izvukli ovakav zaključak nakon druženja u FB grupi. Uzgoj je sam po sebi jako kompleksan, genetika pogotovo. I ljudima ukoliko imaju neke teže nasljedne bolesti ginekolog savjetuje da pokušaju usvojiti dijete ili dobiti dijete nekim drugim putem, tj. da ne idu prirodnim putem ukoliko je velik postotak iste teške bolesti zagarantiran ili opasan po majku. Tako vam je i s kavalirima. Imam djecu, imam i pse, tako da znam o čemu pričam. Sama sam Uzgajivač i odgovorno tvrdim da ne reproduciram pse s etiketom, nego su psi članovi naše obitelji, suprug mi je Dr. vet. med. i moja kujica je u svom životnom vijeku imala samo 2 legla (ukupno 6 štenaca), znači da nisam štancer.
    Prvog psa sam kupila bez Pedigrea gdje su mi vlasnici “garantirali” da je čistokrvni uzgoj (odnosno da su se sparila 2 dalmatinera ) i da je cijepljen, no psi su se navodno slučajno sparili na godišnjem odmoru i nisu htjeli raditi Pedigree za štence. Tu je bila moja prva pogreška, bilo je to štene Dalmatinera koji je nažalost uginulo nakon 2 tjedna od štenećaka (iako sam pitala da li je cijepljen, jer ako nije sama ću ga cijepiti). Pas je bio prekrasan izgledom, no nažalost uginuo je u užasnim mukama uz svu stručnu skrb koju smo mu naknadno mi uz veterinare pokušali pružiti no bilo je prekasno. Gospoda nisu bili Uzgajivači nego su bili ‘štanceri’. Odnosno osobe koje pare svoje pse bez nadzora isključivo zbog zarade, prodaju iste to po manjoj tržišnoj cijeni a ne ulažu niti kune u iste osim prehrane. Pas je otišao od majke s nepunih 8 tjedana, nije bio propisno cijepljen a gđa mi ga je ‘prodala po povoljnijoj tržišnoj cijeni kako vi kažete….’, No, tako sam upoznala supruga. U svakom zlu, nešto i dobroga 😉
    Ukoliko vas uistinu zanima pasmina imate jako puno knjiga o zdravlju CKCS, i dobro istražite jer i sami imate mladu kujicu. Nažalost, većinom bolesti nastupe oko druge godine života, što ne mora biti i pravilo. Kavaliri upravo zbog načina na koji su u prošlosti uzgajani kao i dosta ostalih pasmina imaju neke bolesti koje su karakteristične za istu, te se iste bolesti moraju držati pod nadzorom i zato se i ide u uzgoj samo sa zdravim jedinkama i to upravo zbog boljitka pasmine. Kako hrana, zdravstvena skrb, članarine matičnom klubu, HKS, uzgoj, genetski testovi, uzgojne dozvole, parenje košta, naravno da vam je onda jasno da postoji i određena naknada za isto. Većinom uzgajivači budu na pozitivnoj nuli, ili jako malo u plusu a onda to isto ulože u uzgoj. Pedigree psa vam daje određenu sigurnost kod bilo koje pasmine, a naravno da ima razlike i u uzgajivačima, zato pri kupnji ili udomljavanju ovisno što želite uvijek jako dobro istražite i sve o pasmini (briga, njega, odgoj, zdravlje), a i samog vlasnika od kojeg uzimate kućnog ljubimca jer ukoliko ste se odlučili za novog člana obitelji uvjerena sam da želite i najbolje za njega kako bi i vi i štene bili sretni i zadovoljni a većinom to bude početak jednog velikog prijateljstva.
    Želim vam svako dobro, no nemojte stavljati u koš kvalitetne uzgajivače pogotovo jer ste se tek upoznali s pasminom i nemate iskustva u uzgoju iste. Dajte da vas ovo vaše iskustvo ponuka da istražite, educirate se i sami pridonesete boljitku pasmine, na koncu ta naša prekrasna bića nam svojom odanošću, ljubavlju i razigranošću vraćaju stostruko.

    Like

    1. Hvala na prekrasnom komentaru 🙂 slazem se u potpunosti s vama i vidim da ste razumjeli moj tekst.
      Svaki dan naucim nesto novo o svojoj curki i maksimalno se trudima da bude i ostane zdrava i sretna

      Like

      1. Vjerujem ti. S druge strane, drago mi je da je moj članak zaista dosegao velik broj ljudi i mogu reći da je puno više istomišljenika nego onih koji misle drugacije od mene. S druge strane, srela sam nedavno kod veterinara gospodina koji ima uzgajivačnicu na vrlo dobrom glasu i njegove kavalirke nemaju nista manje problema nego li bilo koji drugi kavaliri. Posebno sam se iznenadila koliko su njegovo psi koji vise nisu za izlozbe vizualno zapusteniji. Dakle dreadlocksi na ušima, analke začepljene totalno i sl. Vjerojatno se covjek ne stigne toliko njima posvetiti tj. Sam je priznao, ali svejedno je glupo. :/

        Like

  5. Tako dugo dok se trudite oko svoje pasice, i ne pokušavate je pariti ne znajući posljedice, sve je pet.
    Iako, nije nužno dezinformirati javnost, standard psa je malo drugačiji, za par kilica…
    http://www.fci.be/uploaded_files/207g09-en.doc
    A da ste i dalje u grupi, saznali bi ste zašto svi naglašavaju stvari koje nekima ne idu u prilog…ne izbacuje se iz grupe zato što pas nema papire, glupost i uvredljivo za članove!

    Like

    1. Gospođica nije izbačena iz grupe,kaže da je izašla sama,svojevoljno ,jer se “nije našla” tamo… 🙂
      Nitko nije izbačen zato jer ima psa bez pedigrea,jer takvih ima više u grupi.Nedavno je izbačena samo jedna štancerica koja ih naparuje iz topline u toplinu…i uz to besramno laže i obmanjuje ljude koji o pasmini i uzgoju pojma nemaju…a nema ni ona sama!

      Like

  6. Ovo bi trebao biti i edukativni post a ne prepucavanje i svadjanje.
    Ugledajte se na svoje Kavalire jer su zbilja Kavaliri bili oni sa pedigreom ili oni udomjeni bez rodovnice.
    Toliko od mene , imam prekrasnog Trobojca 8 godina starog koji je zbilja ljubimac a ne exponat za ocijenjivanje i izlozbe.

    Liked by 1 person

  7. Imamo smeđe-bijelog kavalira,sada će napuniti 11g.Umiljat je do bola,kad te pogleda sa svojim umiljatim okicama,rastopiš se u sekundi.Nismo imali večih zdr.problema osim upale ušiju i alergije.Samo mu pružite puno ljubavi,vratit će vam trostruko.Toliko od mene,i nemojte se toliko prepucavati oko tih doista kraljevskih zivotinja.
    Lijep pozdrav,
    Maja

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s