Što je mobbing? Kako se nositi sa zlostavljačima na poslu?

U Hrvatskoj ne postoji zakon koji izravno obuhvaća mobbing kao pojam kaznenog djela već se žrtve mobbinga tretiraju prema tri različita zakona: Zakon o radu, Kazneni zakon i Zakon o suzbijanju diskriminacije, te ni jedan od njih nije u potpunosti usklađen niti u potpunosti primjenjiv za sve pojedine slučajeve mobbinga.

Što je mobbing?

Svi smo čuli za mobbing na poslu. Mobbing više nije nova riječ u našem rječniku već nažalost pojava koja se uvukla u sitne pore i pukotine svih radnih okruženja, a pogađa žrtve kada to najmanje očekuju.

Na sreću ali i na žalost, već postoji socijalna svijest o postojanju žrtava mobbinga. Kažem na sreću jer puno gore bi bilo da žrtve postoje, a nitko tome ne pridaje važnost.

No, primjećujem da ne postoji podrobnije objašnjenje i analiza zlostavljača bilo da je to poslodavac, kolega, suradnik ili klijent. Svaki od njih zasebno može vam suptilno zagorčavati život, a pritom nemate apsolutno nikakvu pravnu zaštitu.

Negdje u „normalnim“ zemljama postojao bi zakon koji je posvećen samo mobbingu te izričito propisao da nitko u radnom okruženju pojedinca nema pravo ni na jedan način omalovažavati, diskreditirati i diskriminirati nečiji rad, pristup ili stajalište. Svaki pokušaj verbalne, pismene, neverbalne, prikrivene i direktne manipulacije žrtvom pod krinkom svojih „ovlasti“ i pozicije treba biti prijavljen. Postojeći zakoni u zemljama gdje je prisutan mobbing karakteriziraju kao specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta. Takve se aktivnosti smatraju mobbingom ako su učestale i dugotrajne – najmanje jednom tjedno, tijekom najmanje šest mjeseci.

No što ako su zlostavljači na radnom mjestu zapravo psihički poremećene osobe? Ne, ovo ne prejudiciram napamet. Ovo nažalost govorim iz iskustva.

Do sada sam se susrela s dva tipa zlostavljača i s dva tipa “inteligentnih” spletkaroša, uhljeba i beskičmenjaka. No to je sasvim jedna druga kategorija.

U ovoj temi razgovarat ćemo o zlostavljačima i njihovom psihološkom profilu.

Kad malo bolje razmislite, biti zlostavljačem podrazumijeva određeno odstupanje od etike i moralnih vrijednosti koje se očekuju od jednog normalnog i prosječnog čovjeka. Svjesno zlostavljanje može obavljati samo beskrupulozna, bezosjećajna i iskompleksirana osoba. Osoba koja nije u stanju voditi posao, projekt ili tim ljudi. Osoba koja nije obrazovana ni adekvatna da radi svoj posao ili možda jest ali nema žicu za pedagogiju, psihologiju i pristup kako raditi s ljudima. Toliko o tome kako svaka budala može raditi svašta. Nema gore nego ne poštivati uvjete zapošljavanja, damping radnih mjesta i zapošljavanje jeftinijih i manje kompetentnih persona na poziciju s kojom se nisu spremni nositi. Sa svime time susrećem se svakog dana.

Eh, pa nije hrvatska Norveška, niti je svaka firma Google.

Otkad sam prvi put stupila u radni odnos, kao da sam potpisala doživotno gledanje kretena kako se iživljavaju nad svojim radnicima. Koliko je njihovo ponašanje loše i kontraproduktivno za sami posao na koji se navodno pozivaju, nažalost nikad neće razumjeti jer oni to nisu u stanju.

Toliko slobodno pišem o ovome jer prije svega, ovo je moje Ustavom zajamčeno pravo. Još uvijek živimo u demokratskom sustavu gdje imam pravo na slobodu govora, slobodu javnog govora i slobodu mišljenja i izražavanja misli (ako ovo ne znate, pročitajte čl. 38 Ustava Republike Hrvatske. Magistrirala sam na Fakultetu političkih znanosti pa nekim slučajem to znam, a ovim putem podsjećam sve one koji su to znali, a zaboravili su.)

Pa da krenemo s psiho-analizom zlostavljača na radnom mjestu s kojima sam se susrela do sad.

Nisam bez razloga napisala da zlostavljač može biti samo osoba koja nema previše doticaja s moralom ili da to mora biti psihički nestabilna osoba. U oba slučaja kojima sam svjedočila, to se pokazalo kao istina.

Psihički poremećeni ljudi su na svakom koraku, u našoj neposrednoj blizini, na našim poslovima, a htjeli mi to ili ne, oni direktno utječu na naše mentalno zdravlje, na naše osjećaje i na našu karijeru. Nije li to nešto najgore što dogodilo ljudima koji su odabrali biti dio neke organizacije i poslovne sredine?

Bez ikakvog pretjerivanja, prvi zlostavljač bio je psihopat. Ako je vjerovati tekstovima o psihopatima koje sam pročitala na portalima i sl. stranicama guglajući internetom, nije ih uopće teško prepoznati.

Kada se susretnete s nekim tko vam uporno nastoji pripisati sve svoje greške, u ovom slučaju u poslu, koji ne može preuzeti odgovornost, koji uvijek traži krivca te ukazuje na uzročno-posljedične radnje koje su dovele do određenog problema. Koji javno ukazuje na navodne propuste i služi se samo njemu znanom logikom stvari. Tko ne može razumjeti i ne želi prihvatiti ni jedan drugi argument ni mišljenje te je izuzetno teška osoba za razgovor i suradnju.

Tada se zapitajte, radite li možda sa psihopatom?

Psihopatima su njihove vlastite potrebe na prvom mjestu. Psihopat nema osjećaj za druge ljude, te ako ih pokazuje, to je samo prividan i naučen obrazac ponašanja. Psihopat može osjećati, ali ako je u tom trenutku ugrožen na bilo koji način, bilo da mora preuzeti odgovornost za neki propust u poslu ili osjeća napad na vlastiti ego, psihopat gubi osjećaj za druge ljude. Ne bira način kako će te povrijediti i zagorčati ti život na poslu.

Psihopat ne zaboravlja, psihopat se osvećuje. No, moj prvi psihopat zlostavljač bio je inteligentan. Oko 40+ godina, onak na prvu, on je duhovita i iznimno društvena osoba. Neću ulaziti dublje u drugi dio njegove osobnosti jer naravno, ta se ta osoba naizgled odlično uklapa u društvo. S njim je naizgled sve u redu. No vjerujte, osoba koja se s njim nađe u sukobu, a sukobilo se 90% kolega koji dolazili, odlazili i koji su su boravili s njim prostoriji 8 sati na dan, znaju osobine koje isplivaju na površinu uslijed frustracija i drugih psihičkih malverzacija koje su poznate samo toj osobi. Zašto kažem inteligentan? Ha-ha, e pa za razliku od sljedećeg zlostavljača o kojem ću vam upravo pisati, ovaj je zlostavljač znao sakriti sve tragove. Ovaj zlostavljač nema svjedoke. Ovaj zlostavljač ne ostavlja pisani trag. S ovim zlostavljačem se susrećete 1:1. I to je poprilično zastrašujuće.

Drugi zlostavljač nije iz iste priče već je posrijedi drugi pojedinac iz drugog radnog okruženja. S ovom osobom ne postoji kontakt oči u oči, ova osoba čak i nije u istoj radnoj sredini, no ta osoba direktno utječe na tvoj posao. Radi se o klijentu.

Ako vam je teško razumjeti što mislim pod klijentom, to je pojedinac koji radi u okviru korporacije određeni dio posla te direktno surađuje s agencijama koje sve to odrađuju, ali ne za njega kako on to voli misliti, već za korporaciju odnosno klijenta.

Ovaj zlostavljač na sveopće veselje nije inteligentan. On ostavlja pisane tragove zlostavljanja, on radi manipulacije koje su vrlo jednostavne za otkriti i pretpostaviti, on spletkari, on vam se nastoji približiti i biti s vama prijatelj, a u drugom momentu vas izvrijeđa, obezvrijedi pred svim kolegama i pred ostatkom njegovih kolega. Ova osoba je psihopat s bipolarnim poremećajem. Ne, nije šala. On to zaista jest.

Već sam ranija navela kako psihopati zadovoljavaju samo svoje potrebe. Potreba za dokazivanjem samome sebi, a i drugima koliko je važan, uspješan, kako sve zna i kako on najbolje zna, kako je sve ono što je on zamislio jedino i najbolje rješenje. Zamislite sve to na 100. potenciju. E pa to su psihopati.

Često psihopati govore u prošlom vremenu, o radnjama koje su radili, gdje su sve bili i što su doživjeli i kako su iskusni i znaju sve o svemu. Upravo pričanje u prošlom vremenu je dokaz da oni ne žive u sadašnjosti. Njihova je percepcija o stvarnosti iskrivljena.

Oni nisu empatični, ne mogu razumjeti tuđi tijek misli. Ne razumiju logiku. Oni su gospodari dramatiziranja. U svakoj mogućoj situaciji, zlostavljač psihopat će vas uvjeriti kako ste vi pogriješili. Njegova vizija vašeg djelovanja i kako biste vi trebali raditi nikad neće biti zadovoljena.

U jednom trenutku vas navedu da povjerujete da vam je prijatelj, približi vam se, postane pristojan, a već u drugom trenutku vas izvrijeđa, ponizi i agresivno sasiječe u korijenu da u tom trenutku ne postoji niti jedan motiv kojim biste željeli uopće nastaviti raditi s takvom osobom.

Zlostavljač bi-polarni psihopata u jednom trenutku vas uvjeri kako radi s vama u timu, a u drugom trenutku se ponaša kao tiranin koji vas goni i progoni da ne možete raditi jer vam puše za vratom, požuruje vas i sputava u odrađivanju posla.

Isti taj zlostavljač bipolarni psihopata mrzit će vaš uspjeh. Isti taj uspjeh prepisat će samo sebi te reći kako vi uopće niste zaslužni za uspjeh te da su sve ideje bile njegove. Ovaj zlostavljač želi imati moć, priznanje, želi biti nadređen, želi provoditi svoju volju na drugim ljudima. Ovaj zlostavljač ne prihvaća prijedloge koji nisu njegovi prijedlozi. Ukratko, s ovim je zlostavljačem nemoguće raditi.

Osim navedenog, najveći dokaz o nestabilnosti ličnosti ovih zlostavljača jest nemogućnost vođenja dijaloga. Prvi zlostavljač iz ove priče je bio jači u usmenoj prepirci s kojim je bilo gotovo nemoguće razgovarati. Doći do riječi i iskazati svoje stajalište pred ovim zlostavljačem je teško poput kvantne fizike. Drugi zlostavljač, manje inteligentan, je užasno zakinut za usmeni dijalog. Najčešće spregu provodi putem pisanog načina komunikacije. Prozivke putem e-mailova koji često u kopiji sadržavaju e-mail adrese nadređenih, što njegovih, što vaših, stvaranje jaza među drugim kolegama, maltretiranje putem svih mogućih kanala komunikacije na društvenim mrežama i sl. komunikacijskim alatima u svako doba dana. On je “new age” zlostavljač koji misli ako je vaš klijent da vas posjeduje, da vam se ima pravo obraćati bilo kojim danom, u bilo koje vrijeme. Ovaj zlostavljač ne uvažava vaše slobodno vrijeme ni blagdane.

Najtužnije je što je ovaj zlostavljač spletkaroš.

Zaista je teško povjerovati da postoje ljudi koji se bave spletkarenjem, a da su pritom odrasli ljudi muškog roda. Zaista se pitam koliko toga rade svjesno. Čak vjerujem da većinu spletki rade nesvjesno, ne uzimajući u obzir da pričanjem i preuveličavanjem i prepričavanjem priča ljudima kojima se nastoje dodvoriti (čitaj: svojim nadređenima) može izazvati veliki problem za tog spornog radnika koji realno, ništa nije skrivio. Ovdje se radi još jednom o iskrivljenoj percepciji zlostavljača. Zamislite da svaki put kad netko nešto napravi drugačije od onog što ste vi zamislili, i od onog kako biste vi nešto napravili, a da prethodno niste brifirali ni jednom jedinom riječju, otiđete šefu i ispričate kako ta osoba nema pojma o poslu i kako samo radi sranja. To su prema mom mišljenju ništa drugo nego ograničeni umovi.

Navest ću nekoliko situacija gdje je ovaj zlostavljač ispoljio svoje frustracije.

Ovaj je zlostavljač u stanju manipulirati prepisku e-mailova kako bi u očima svojih kolega prikrio nepostojanje „moći“, sposobnosti, važnosti i drugih atributa koje sam sebi pridaje.

Ako se npr. dogodi neka ad hoc situacija koja je samo njemu važna u tolikoj mjeri da ne može pričekati do ponedjeljka, desit će se da čitavu subotu stvara nervozu, terorizira ljude, traži angažman oko situacije za koju s njegove strane (klijent) nije ni spreman reći hoće li se na koncu provesti ili neće. Očekuje da njegovi mravci, ljudi iz agencije, u subotu čitav dana pripremaju koncept i rješenje situacije, pošalju kreativni plan, a da bi on i dalje nastavljao s terorom, već znajući da on svega toga neće biti ništa, jer ne postoji odobrenje od ljudi koje srećom zaboli ona stvar za njegove prohtjeve subotom popodne.

Drugim riječima, on koristi situaciju u kojoj je nemoguće organizirati brzu reakciju zbog neslaganja ili manjka interesa njegovih ljudi unutar iste kompanije da bi optužio agenciju za navodnu sporu reakciju te da agencija nije isporučila ono što je trebala. What a bullshit, rekla bih. Ovdje se upravo manifestira njegova iskrivljena percepcija i kompleksi gdje prije svega ne može pojmiti da nikog nije briga za njegov pokušaj iskazivanja i pridavanja na velikoj važnosti onoga čime se bavi. Njemu prijedlog agencije nije bio dovoljno dobar. On je htio više, bolje, pompoznije. On je želio ono što i sam od sebe pokušava napraviti – vrlo važnu kariku u poslu.

S druge strane, ne bih rekla ništa da i ni ovog puta nije iskrivio čitavu situaciju u svoju korist i iskoristio priliku da obezvrijedi vrijeme i trud osobe koja se zalagala za isti cilj. Šteta što njegov um to ne može percipirati. Na prijedlog agencije za reakcijom on je uspio iskriviti sliku te kroz nekoliko sati prepiske po e-mailovama pokušati dokazati sam sebi i svim kolegama, da je upravo agencija kriva što reakcija nije izvršena. Ne, uopće pa nije kriva njihova nemogućnost donašanja odluke te manjak timskog rada i razumijevanja među njegovim suradnicima. Zbog svega toga, čovjek se ponekad osjeća kao da ga je netko silovao drvenom toljagom u zdrav mozak – satima.

Pritom, isti taj zlostavljač ne propušta priliku da vas spusti na vaše mjesto. Da vam dokaže da je on toliko bitan i da je vaš pokušaj razgovora oko tekućih pitanja u poslu u trenutku kada on to ne želi totalno neprimjeren. Da vam kaže kako vam je bolje da se vratite na svoje mjesto riječima: “Slušaj! Nemaš ti mene šta da preispituješ”.

Može li se tužiti klijenta za mobing? Naravno da ne može? Jer da može, već bih to do sada učinila.

Tko štiti radnike od psihičkog zlostavljanja, omalovažavanja truda, obezvrjeđivanja njihovog slobodnog vremena?

Tko može tolerirati obraćanje klijenta zbog trivijalnih situacija na Uskrs uz napomenu da u svom poslu nemate pravo na blagdan i neradni dan?

Dragi moji, zakon nam ne ide u prilog. Potpišite peticiju za učinkovitu pravnu zaštitu od zlostavljanja na radu/mobbinga. Toliko bar možete učiniti ako ste već toliko sretni da niste nikada bili zlostavljani na poslu.

Što sve podrazumijeva zlostavljanje radnika na radnom mjestu/mobbing?*
  • napadi na mogućnost izražavanja – stalno prekidanje u obavljanju posla, glasno psovanje, kritiziranje kako se obavlja rad, upućivanje usmenih i/ili pisanih prijetnji, telefonski teror, odbijanje uspostavljanja kontakta putem omalovažavajućih gesta i sl.
  • napadi na socijalne kontakte – nerazgovaranje, premještaj u prostorije daleko od dotadašnjih kolega, zabrana radnim kolegama razgovarati sa žrtvom mobbinga, tretiranje žrtve kao “zraka”
  • napadi na ugled – širenje glasina, ogovaranje, ismijavanje, ruganje, imitiranje s ciljem kako bi se žrtva napravila smiješnom, optuživanje žrtve da je psihički bolesna, prisiljavanje žrtve na radne zadatke koji narušavaju samopouzdanje, dovođenje u pitanje odluka žrtve, vikanje pogrdne psovke ili drugi obešćašćujući izrazi sa žrtvom
  • napadi na kvalitetu životne i radne situacije – nedodjeljivanje radnih zadataka žrtvi, oduzimanje svih zadataka na radnome mjestu, tako da žrtva ni sama ne može osmisliti radni dan, dodjeljivanje besmislenih zadataka, dodjeljivanje zadataka daleko ispod pravog znanja/kvalifikacije, stalno dodjeljivanje novih zadataka, dodjeljivanje zadataka koji nadilaze kvalifikaciju žrtve s ciljem da je se diskreditira
  • napadi na zdravlje – prisiljavanje na radove koji oštećuju zdravlje, prijetnja fizičkim nasiljem, tjelesno zlostavljanje, uzrokovanje troškova da bi se naškodilo žrtvi, počinjavanje fizičke štete u domu ili na radnom mjestu osobe, seksualni napad

*preuzeto s Pravna klinika.

Photo: Freeimages.com

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s